Obilježili smo “I u mojoj školi živi Vukovar”

U ponedjeljak, 17.11. OŠ Marija Bistrica 16. godinu zaredom projektom „ I U MOJOJ ŠKOLI ŽIVI VUKOVAR“ odala je počast žrtvama Vukovara i Škabrnje, kao i svim žrtvama Domovinskog rata.

I ove su godine učenici i učitelji škole uz puno pripremanja te različitim aktivnostima organizirali sve kako bi projektnim danom integrirane nastave odali počast žrtvi Vukovara, grada koji u svima proizvodi osjećaj velikog ponosa, ali i tuge.

Tema ovogodišnjeg obilježavanja bila je ”Ratna bolnica Vukovar 1991. ” Učenici od petih do osmih razreda nakon razgledavanja izložbe u predvorju škole, u svojim razrednim odjeljenjima pripremili su se za predavanje ovogodišnjih gostiju, a oni su bili Agneza i Zoran Aleksijević, medicinska sestra i liječnik ratne bolnice Vukovar 1991., koje je održano u Dvorani Božjeg milosrđa. Oni su prenijeli svoja sjećanja tih teških dana za Vukovar i opisali kako je bolnica funkcionirala u najtežim trenutcima. Naši divni gosti i predavači dali su nam najljepši primjer što znači humanosti u ratu.

Prije predavanja učenike su pozdravili vjeroučiteljica Barbara Sipina, koja je i idejna začetnica ovog projekta i ravnatelj OŠ Marija Bistrica Dominik Karajić koji je istaknu važnost humanosti u ratu:

“U srcu rata, gdje se oružje susreće s ljudskošću, postoji jedna istina koja nas sve povezuje. Rat donosi razaranje, patnju i gubitak, ali postoji i nada za humanost.

U ratu, ljudi su prisiljeni činiti stvari koje nikada ne bi zamislili. No, upravo u tim trenucima, možemo birati kako ćemo se ponašati. Možemo birati da budemo sile svjetlosti u tami, da pomognemo onima koji su u potrebi, da pružimo ruku prijateljstvu i suosjećanju.

Humanost u ratu nije samo ideja, ona je izbor. To je izbor da se sažalimo, da se brinemo, da se borimo za ono što je pravo i istinito. To je izbor da se ne damo da nas rat definira, već da mi definiramo što znači biti čovjek.

U ratu, gubimo toliko toga, ali ne moramo izgubiti svoju humanost. Možemo je sačuvati, možemo je njegovati, možemo je dijeliti s drugima. Jer upravo u tim trenucima, kada se čini da je sve izgubljeno, humanost je ta koja nas može spasiti.

Zato, neka naša humanost bude svjetionik u ratu, neka bude nada za bolju budućnost, neka bude podsjetnik da, unatoč svemu, još uvijek smo ljudi.”

Nakon predavanja, u Svetištu MBB-e služena je sveta misa za poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje, koju je predslavio župni vikar vlč. Vedran Jakić. Nakon svete mise, održano je tradicionalno paljenje lampaša na bistričkoj Kalvariji u znak pijeteta i pozdrava Vukovaru, a na kraju programa učenici su u zrak pustili balone crvene, bijele i plave boje. Niži razredi u program su se uključili od mise i sudjelovali u njemu do kraja.

Zajedno s Matičnom školom počast su s jednakim aktivnostima dale i Područne škole.

I na kraju opet smo sretni jer smo velikim trudom u našim učenicima proizveli kako je rat veliko zlo, nikada opcija, u njemu nitko ne pobjeđuje, a svi gubimo…potaknuli smo ih da se bore da nikada do rata ne dođe, da budu nositelji mira i ljubavi, nositelji prave humanosti na djelu.